Imam i ja dimnjak za sušenje plahte

Zanimljiva je ta naša "regionalna" parodija od virusno-kulturnih deficitatora. Neki dan me pukne posred čela i devet bora fotka printane plahte, na njoj neki nepoznati lik, a plahta obješena na neku bivšu zgradu hrvatske narodne kulture, a danas skvotanu od nekih tragedija i našminkanih tricepsa. Čisto me ganulo kako ja nisam došao na sličnu ideju i razvukao ceradu od kamiona sa vrha krova svoje kuće, jer ipak sam ja intendant u svojoj kući i samim time trebam biti sretan što me puknila južina i potaknula intuiciju da budem konstruktivan, avangardan, master of disaster, plejmejker,...

Nikada nisam čuo ili nisam htio da čujem za tog nekog tipa frfljicTko. Navodno se odaziva na prezime frfljicTko i slovka se malim slovima, razmakom. Upozorili me mailom neki administratori da ako ukucam u pretraživač "frfljicTko" spojenim slovima da sam snosim odgovornost za halucinogene napadaje mojeg računala. Ma, nisam zabrinut bio, pa svaki kolega sa kojim sam na nedavnoj izložbi polemizirao o sjetvi šećerne repe, zna za njega, poznata je on faca. Uskoro ulazi u kuću jadnih na preporuku documente.

Gutam tablete, ubrizgavam si konopljino ulje intravenozno, hodam oko radijatora kao profesor Baltazar, rokam u sebe lajne od rialovog praška za pecivo, odmotavam rolnu svoje diplome kako ne bi neki kod postojao ili neki znak koji će me preobratiti, odtjeloviti i pokazati mi pute novog promotora umjetnosti, mecenu ili vođu sekte, adresu, naljepnicu...Ništa...Ne mogu naći put do tog apostrofiranog kanona zvanog frfljicTko koji se guuugla malim slovima, razmakom.

I tako očajan, usamljen i nerazumljiv odlučim i ja nešto slično i "avangardno" i provokativno i glupo da napravim jer i ja hoću da budem na naslovnici kupusovog lista. Neka mi ne zamjeri frfljicTko, koji se guuugla malim slovima, razmakom, ali postao je bilten, derivat onih koji odlaze, tinta od istrošene pepeljare, struna klavira pravednika, ideal, forma i simbol, novi kotač boja, Dioniz od laminata....Zaletio sam se!?

Popeo se ja na krov svojeg HNK, normalno da sam uvidio, kao glavni i odabrani intendant, da treba "promijeniti neke crijepove i jednu kuburu". Promijenio bi ja i cijeli krov jer ima neku "hladnu i prljavu crvenu boju". Znam da sam se veselio svakoj kiši, tuči, cikloni i jatu galebova, jer sam mislio da će "nestat ta hladna i prljava crvena boja crijepova i jedne kubure" na mojem HNK, ali jaka je, izdržljiva, grči se. Nadam se jakoj skoroj zimi pa će možda mraz ili Djed Mraz da ostruže tu "hladnu i prljavu crvenu boju mojih crijepova i jedne kubure".

Na kraju je sve završilo na mojem razočaranju od instalacije i promocije samoreklamiranja jednog frfljicTka, koji se guuugla malim slovima, razmakom. Nisam mogao dugo biti na krovu jer je ta "hladna i prljava crvena boja crijepova i jedne kubure" bila jače ofarbana od "finog i dersovanog i visokog i ponosnog dimnjaka".

Napokon, stižu i snijegovi snage varikine.

Bat, aj vil bi bek. (univerzalni prijevod na zadnju izjavu posjeduje lingvistica ingrid)

Likovna kolonija na brdu Kontejner

Totalitarna principijelnost modernog društva, osobito judaistički kulturni ateizam i besprincipijelni materijalizam genocidna je montaža reklamnog panoa autentične svakodnevice, činjenica prilagodljiva samo sintetički proklamiranim tzv. umjetnicima. Zlo takve vrste ima mogućnost i odriješene ruke da fascinantnim estetskim mjerilima detronizira mesijanstvo i kraljevstvo odabranih izdajnika. Moć koju oni posjeduju i način na koji s njom gospodare je jedini kriterij kojim žele prikazati svoju istinitost, potiskujući pri tome vladavinu prava, morala, nutarnje ljepote, vrijednost i konvencionalnost institucije u kojoj počiva zdravi duh. Diferencijacijom, njihovim moralnim i univerzalnim zakonima te predstavljanjem prinudne životne slobode nameću svoju kulturnu supstancu u kojoj možemo samo vidjeti močvarno blato.

U razdoblju današnjeg,  trenutnog i tzv. modnog gledanja akademskog načina izražavanja, patetični subjekt tj, ljubitelj pašteta traži pogledom neko djelo za koje mu ne treba riječnik s prijevodom svih geometrija, figura, linija i obojenih artikulacija, a posebice nema vremena da pogleda u tamni kut galerije gdje je skriven netko…slikar, netko tko je posijao sjeme trenutka i osjećaja apstrahirajući ih u njihovom trenutnom, tragičnom i psihičkom obliku. Zbog toga je turbulentnost i razvitak emocija jadno podupirana kod mnogih skladatelja svakodnevice koji ogoljuju samo pseudo-djela smatrajući ih plodonosnim u stvaranju življenja. Zanemarivanje i pretvaranje u kamen njihovih misli i ograničenosti vodi ka još snažnijem prkosu i novim vizionarskim poduhvatima, sigurnom hodu kroz pustinju i eliminaciji interpretacije stvarnog i oponašateljskog. 

   
U sakrivanju tajne svog individuuma od ambivalentnog komuniciranja slikar je kadar paradoksalnim i apstraktnim postupcima stvoriti kaotičnu oblikovnu situaciju. Tehnikom i stilom samosvijesti simbolizira, oblikuje i kombinira korijene svojeg impulzivnog karaktera znajući da nitko neće moći definirati njegovu javno neizrecivu tajnovitost. 

   
Razumijevanje takvih atributa dostojni su samo onima koji su bliski samo slikarevom porijeklu, njegovoj svijesti i djelu.

Ako malo razmislite

Ako malo razmislite, ja sam umjetnik bez stila.  Stil je obično nešto što umjetnika sputava i tjera ga da stvari vidi na jedan, istovjetni, način - ista tehnika, ista rješenja, isto crno-bijelo-sivo, ista  scenografija, godina za godinom. Mnogi vjeruju da je to  cijeli njihov  život.
Odmah ih prepoznate - ona ili on uvijek nose isto odijelo ili odijelo istog kroja, isti grad, ista institucija, dva kista istovjetnog tona, terpentin snifaju i teže za "čistoćom", nepotizmom se oslanjaju na ušće skorog nestajanja.

 

Naravno, postoje slikari koji imaju svoj stil. Ipak, ja sam uvijek propalica, u trenutku dok me pronađete, ja sam se već promijenio, ja sam negdje drugdje, pobjegao, odmakao, mijenjam ulje na svojem automobilu. Ne mogu i ne želim se skrasiti, pa zato nemam stila.

Btw, često upotrebljavam novinske stranice za podlogu, ali ne da bi stvorio nešto što vi olako možete  pročitati.