Totalitarna principijelnost modernog društva, osobito judaistički kulturni ateizam i besprincipijelni materijalizam genocidna je montaža reklamnog panoa autentične svakodnevice, činjenica prilagodljiva samo sintetički proklamiranim tzv. umjetnicima. Zlo takve vrste ima mogućnost i odriješene ruke da fascinantnim estetskim mjerilima detronizira mesijanstvo i kraljevstvo odabranih izdajnika. Moć koju oni posjeduju i način na koji s njom gospodare je jedini kriterij kojim žele prikazati svoju istinitost, potiskujući pri tome vladavinu prava, morala, nutarnje ljepote, vrijednost i konvencionalnost institucije u kojoj počiva zdravi duh. Diferencijacijom, njihovim moralnim i univerzalnim zakonima te predstavljanjem prinudne životne slobode nameću svoju kulturnu supstancu u kojoj možemo samo vidjeti močvarno blato.
U sakrivanju tajne svog individuuma od ambivalentnog komuniciranja slikar je kadar paradoksalnim i apstraktnim postupcima stvoriti kaotičnu oblikovnu situaciju. Tehnikom i stilom samosvijesti simbolizira, oblikuje i kombinira korijene svojeg impulzivnog karaktera znajući da nitko neće moći definirati njegovu javno neizrecivu tajnovitost.
Razumijevanje takvih atributa dostojni su samo onima koji su bliski samo slikarevom porijeklu, njegovoj svijesti i djelu.