Ako malo razmislite, ja sam umjetnik bez
stila. Stil je obično nešto što umjetnika sputava i tjera ga da stvari
vidi na jedan, istovjetni, način - ista tehnika, ista rješenja, isto
crno-bijelo-sivo, ista scenografija, godina za godinom. Mnogi vjeruju da je
to cijeli njihov život.
Odmah ih prepoznate - ona ili on uvijek nose isto odijelo ili odijelo istog kroja, isti grad, ista institucija, dva kista istovjetnog tona, terpentin snifaju i teže za "čistoćom", nepotizmom se oslanjaju na ušće skorog nestajanja.
Odmah ih prepoznate - ona ili on uvijek nose isto odijelo ili odijelo istog kroja, isti grad, ista institucija, dva kista istovjetnog tona, terpentin snifaju i teže za "čistoćom", nepotizmom se oslanjaju na ušće skorog nestajanja.
Naravno, postoje slikari koji imaju svoj stil. Ipak, ja sam uvijek propalica, u trenutku dok me pronađete, ja sam se već promijenio, ja sam negdje drugdje, pobjegao, odmakao, mijenjam ulje na svojem automobilu. Ne mogu i ne želim se skrasiti, pa zato nemam stila.
Btw, često upotrebljavam novinske stranice za podlogu, ali ne da bi stvorio nešto što vi olako možete pročitati.