Euforija me obuzela, kida, trga do iznemoglosti. Toboganom se spuštam u atelje, lupim usput u štok od vrata, poskliznem se na fleku firnajza, ali nema tog okupatora koji će me zaustaviti da našiljim kistove na tokarskom stroju samo da budu britki i mekši od vjeveričje dlake. Emulzija šprica, borer puca i žuri mi se jer je ovo fakin-avangardno i idejno otkrivenje, manifestacija novog doba u novinarskom slikarstvu, a genijalnost i originalnost ideje bi mogao britko da mi mazne neki fiškal dok lupa štambilje na ovrhe. (Da je meni tristotisuća i devetstojedanajst kila papira za crtanje!!!!). Stoga je moderator univerzuma i atmosfere, iliti moderator 04, palijativnu skrb pokrio predstečajnom navikom, tablete je natucao, veš objesio, istrugao mačku i posvetio mi se svojim maksimalnim kapacitetom piljevine. Jedino sam mu ostavio ljutu papriku za njegove roide jer ipak je on glavni na forumu, sjedi se, odlučuje i komentira na topicu o mojem projektu koji čak ni na yumbexu nije natintan. Ah, danas novinare moraš stalno podsjećati da je forum samo za jaba daba bljuj.
Nema tog stiholupača i demonstratora likovnog znanja poput BabunBića, Dražeulovića ili uzGojene novinarke koji mogu izdržati, a da ne izrecitiraju partijski osvrt i pravorijek ( i kolumnu, molim) na ovu moju debelo-crijevnu ekstazu, nakupinu, slojevitu koloritnu masu . Nakon ovih mojih naslikarija ima da se otvori ljevaonica njihovih figurica u kinder kAntama, zampovci će sklapati ugovore bez natječaja jer je ovo jedinstvena prilika, na svijetu parazitskom, da se unovči melodija otvaranja kinder kAnte.
Zvuk odklikavanja ovakve kAnturine nije jednostavno naslikati, ali što se mora, mora se - ipak će mi sredit kredit u francima. Sintagma modela i modulacije je nemoguća bez intervencije i miješanja ovih važnih komponenti :
U dvije decilojtre vode iz radijatora potrebno je ukapati mljevenog stiropora iz aparata za magnetsku rezonancu. Međusobni kemijski proces izbacuje molekulu koja služi za izradu mobilnih aplikacija, dok je ostatak manipuliran trenjem kovrčave cigle po poklopcu kante fasadne boje koja može poslužiti kao spremnik za novu fekalijsku krunidbu, znamo već čega, a ne koga.. Nakon nekoliko sati i 38 godina, muljotina je spremna za trljanje. Prije toga podlogu je potrebno preparirati karnevalskim oduševljenjem.
Aj em redi, nau......Em aj?
Jesam li spomenuo Rodinovu kAntu sušene gline, Bankomat Bokčeka ? Ako i nisam, vjerojatno će i sam skontat da mora prije i urgentno vakumirat slaninu i čvarak svojeg podbradnjaka, jer kako da se sukobim sa evolucijskim šokom, tko uopće konopljino platno tka takovih dimenzija obilatih. Vruće dolazi vrijeme, temeraturčeki su opaki za masne prerađevine. Da se to sve rastopi pa ni lopatom za snijeg se ne bi moglo pokupiti i na platno kudeljino natrackati. Na kraju, a tko bi se i takvim bavio – slanina smrdi jer je kleverično rok trajanja ispisan sitnim slovima.
I onda neka mi se netko potuži da nema „muzara i muzonja“ za lakiranje mačkom po štafelaju, a o plenerističkom orgazmu da ne vapim.
U hipu mi ovi ispali, bez treptaja, ushitom i galopom titrajuće mi dušice geometrizirane fontanom sicilijanske germe.
Redi? Stedi? Ma daj, get d fak aut of hier!!!!